Župa Sv. Ante u Bugojnu bila je u četvrtak, 27. veljače domaćin susreta svećenika Gučogorskog arhiđakonata koji se sastoji od tri dekanata: Bugojanskog, Travničkog i Žepačkog. Drugi Arhiđakonatski susret u 2025.

Prema unaprijed dogovorenom programu, koji će biti isti za sva četiri ovogodišnja susreta po arhiđakonatima, najprije je u župnoj crkvi slavljena sv. misa koju je predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić. S njim u koncelebraciji bilo je 50-ak svećenika među kojima su bili: kojima su bili: generalni vikar VN-a mons. Slađan Ćosić, sudski vikar VN-a fra Šimo Ivelj, gučogorski arhiđakon mons. Pavo Jurišić te župnik domaćin fra Nikica Vujica.

U prigodnoj propovijedi mons. Vukšić najprije je istaknuo kako rado sudjeluje na ovim susretima jer na njima ima prigodu čuti mišljena i prijedloge svećenika za još bolje dušobrižničko djelovanje, ali im i zahvaliti za svjedočenje, ponekad i u teškim okolnostima, za ustrajnost i zajedništvo koje pokazuju i svojim dolaskom na ove susrete. Zatim se osvrnuo na svetopisamska čitanja koja su se čitala toga dana s osobitim naglaskom na Knjigu Sirahovu. „Osnovna poruka današnjeg odlomka staroga Siraha sastoji se u tom da mudar čovjek uporište života ne traži u bogatstvu i u svojim vlastitim snagama, jer ga tamo jednostavno nema pa ga tamo ni ne može naći. Naspram tomu, iako je u Starom zavjetu bogatstvo općenito smatrano blagoslovom, Sirah zna da grešna umišljenost i osjećaj samodostatnosti počinju kad čovjek pokloni vjeru svom materijalnom obilju. Ono, naime, obično vodi u materijalizam i okrenutost prema samome sebi, a ne u zahvalnost prema Bogu i povjerenje u njega. S bogatstvom redovito raste žeđ za moći, jača oholost i druge strasti. Bogat čovjek je u napasti, da se osjeća posvema neovisan o bilo komu drugomu, nedodirljiv, siguran da mu nitko ništa ne može i sam sebi dostatan, što je izravno protivno Bogu“, pojasnio je propovjednik.

„Bogatstvo, ako ga se stječe i koristi na ispravan način, zaista je blagoslovljeno sredstvo za dostojan život i zaštitu zdravlja, za osiguranje radnih mjesta i materijalnu sigurnost zaposlenika, za opći napredak pojedinca i zajednice. No, treba znati da postoji jedan čest grijeh koji se čini kod stjecanja dobara, a zove se nepravedan način njihova skupljanja, koji nikada nije dopušten. Zato ovdje valja ponoviti da vremenita dobra, koja je netko stekao na nepravedan način, nikako ne smiju biti primljena kao dar u crkvene svrhe. To se, zbog nemoralnosti njihova podrijetla, razumije samo po sebi, a to izričito zabranjuje i crkveni zakon“, napomenuo je vrhbosanski nadbiskup te je zaključio: „Bogatstvo jest i treba biti korisno sredstvo za napredak, za rješavanje siromaštva, nezaposlenosti i bijede, koji su uvijek ponižavajući, i također sredstvo da bi se osiguralo bolje preduvjete za dostojan život, ali njihovo stjecanje sa sobom nosi opasnost pijenja morske vode koja, ako ju se pije, ne rješava pitanje žeđi. Dapače, što god ju se više pije, sve se više žeđa. A da bi se ostalo na strani Božjih pravila i na pravom putu, u današnjem psalmu nalazimo ovaj savjet: ‘Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Gospodnjem, o Zakonu njegovu misli dan i noć. On je k’o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi’ (Ps 1,1-3).“ … /D. K./ Drugi Arhiđakonatski susret u 2025.