Na sedmu uskrsnu nedjelju, 17.05.2026. godine u 11 sati deset prvopričesnika prvi put je primilo Isusa u svoje srce i doživjelo radost susreta s Isusom u maloj bijeloj hostiji.
Nakon godina pripreme kroz koju su prošli učenici četvrtog razreda, došao je taj svečani trenutak kako za djecu tako za njihove roditelje. Kroz pripreme ovogodišnje prvopričesnike vodila je s. Auksilija Milić, Školska sestra franjevka.
Samo slavlje euharistije predvodio je župnik fra Jure Šekerija uz koncelebraciju župnog vikara fra Drage Blaževića i asistenciju bogoslova fra Ante Pavića.
Župnik fra Jure istaknuo je u svojoj propovijedi, kratkoj i sadržajnoj, da je ovo radostan trenutak za cijelu župu, za roditelje a posebno za djecu prvopričesnike. Istaknuo je važnost kruha koji jedemo u našem svakodnevnom životu, ali i važnost blagovanja kruha koji nam hrani dušu i daje nam snagu u životu. Isus kojega primamo u maloj bijeloj hostiji želi biti i ostati s vama djeco, želi da ga nosite u svojim srcima, svojim obiteljima, u školi, među svojim prijateljima, po molitvi i dobrim djelima, rekao je fra Jure i uputio nekoliko riječi roditeljima.
Dragi roditelji vi ste prvi učitelji svojoj djeci. Sva naša poučavanja ostaju prazna ako vi u obitelji ne nastavite poučavati svojim primjerom zajedničke molitve, nedjeljne svete mise i primjer kršćanskog života.
Nastavio je župnik fra Jure slikovitim primjerom: Vi ste, dragi prvopričesnici, taman vas ima deset, Isusova reprezentacija a Isus je vaš golman. On vas brani i nikada vas neće iznevjeriti niti ostaviti same. Kad ste radosni on je s vama, kad ste tužni on vas tješi, kad pogriješite, on vam oprašta i podiže vas.
Nastavljajući svoju propovijed, fra Jure se osvrnuo na riječi evanđelja koje odzvanjaju: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti;
tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada…
Ja sam kruh živi
koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati
tijelo je moje – za život svijeta.« ( Iv 6,46.48-52)
Židovi su na te riječi mrmljali, no potrebno je razumjeti da Isus želi biti i ostati s nama koji blagujemo Njegovo tijelo. Dobro nam je znano kako obilujemo kruhom, ali uz svo obilje opet smo nesretni. Zašto? Čini se da misleći samo na sebe i svoju korist, ostajemo praznog duha, sebični i nesretni, gubimo smisao za istinske vrijednosti, gubimo smisao za život. A svakome od nas dana je šansa da vjeruje u Život, da vjeruje u Boga, “kruh koji je s neba sišao”. Potrebno je otvoriti oči srca, prihvatiti život, prihvatiti Njega jer je On kruh života, završio je svoju propovijed fra Jure i nastavio s redoslijedom mise.
Dirljivo je bilo kod obnove krsnih obećanja gdje su očevi upalili svijeću za svoju djecu, predali je njima i zajedno s njima obnovili krsna obećanja. Ovim činom sami su potvrdili svoju odluku koju su donijeli kod sakramenta krštenja svoje djece, sada još svjesnije prihvatili odgajati svoju djecu u vjeri koju su primili.
Radostan događaj i slavlje prve svete pričesti dostiglo je vrhunac u samoj sv. pričesti kojoj su djeca u velikoj ozbiljnosti i pobožno pristupali. Bilo je očito različitih emocija koje su se prelijevale i činile ovaj trenutak, trenutak susreta, svečanim, radosnim i posebnim.
Dao Bog da taj trenutak traje i doživljaj bude prisutan u svakom susretu s Kruhom živim. Da od tog susreta živimo i čeznemo uvijek iznova biti s Njim koji je kruh života! V/D. 
