Svečanom euharistijom u prepunoj bugojanskoj crkvi, na dan obljetnice stradanja i progona Hrvata u Bugojnu, 27.07.2025. u 11 sati, prisjetili smo se svih ubijenih, nestalih, prognanih i ranjenih branitelja i njihovih obitelji. Moleći snagu i jakost, da zlo ne preuzme dobro i nadu koja je itekako potrebna svakom čovjeku u vremenu beznađa i tuge, odali smo počast svima njima prisjećajući se događaja one ne tako davne 1993. godine.
Euharistijskom slavlju prethodila je komemoracija i polaganje vijenaca na groblju Sultanovići. Ovim događajima nazočili su župnik fra Jure Šekerija i župni vikar fra Drago Blažević uz brojne društvene velikodostojnike. Nazočni su bili izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, Ministar vanjskih i europskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman, akademik dr. Dragan Čović, predsjednik HNS-a BiH, Lidija Bradara, predsjednica Federacije BiH, Marinko Čavara, dopredsjedatelj Zastupničkog doma PS BiH, Marina Pendeš, izaslanica u Domu naroda PS BiH, Slaven Galić, zamjenik ministra obrane BiH, Vedran Škobić, ministar pravde u Vladi Federacije BiH, Ivan Sabolić, veleposlanik Republike Hrvatske, Mladen Begić, voditelj Odjela za branitelje HVO-a i Domovinski rat pri Glavnom vijeću HNS-a BiH, Goran Božić, glavni tajnik HDZ-a BiH, Lucija Pavlović, zastupnica u Saboru Županije Središnja Bosna, Lazar Martinović, predsjednik Udruge nositelja ratnih odličja HVO HB te Jasna Zlomislić, predsjednica Udruge obitelji poginulih hrvatskih branitelja HVO HB.
Ministar vanjskih i europskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman, poručio je ovu nedjelju iz Bugojna kako je nužno procesuirati zločine počinjene nad Hrvatima tijekom rata u BiH, istaknuvši da je to pitanje istine, pravde, civilizacijskih vrijednosti i europske budućnosti zemlje.
Euharistijsko slavlje u bugojanskoj crkvi sv. Ante Padovanskog predvodio je dosadašnji župnik u Bugojnu fra Nikica Vujica uz koncelebraciju bugojanskog župnika fra Jure Šekerije i župnog vikara fra Drage Blaževića.
Župnik fra Jure uputio je pozdrave svima iz, kako je rekao, ove bugojanske ljepotice (crkve) koja i dalje ovdje stameno stoji svjedočeći da ljubav sve pobjeđuje. Pozdravivši sve predstavnike institucija pojedinačno, fra Jure se obratio braniteljima i istaknuo da s ovog mjesta šalje poruku ljubavi, poruku nade ali i poruku sjećanja da su svoj život dali za očuvanje hrvatskog katoličkog identiteta.
Fra Nikica je svoju propovijed duboko ukorijenio u biblijskim tekstovima liturgije dana. U njima pronalazeći Božji odgovor na naša ljudska pitanja, nedoumice, strahove i beznađe koje s vremenom prođe i ostavi tamu u srcima i životima onih koji su izgubili ili još traže svoje najmilije.
Međutim, pitanje progona, patnje, netrpeljivosti…. ne opterećuje samo ovo vrijeme ili one ratne i poratne devedeset treće. O tome nam svjedoče današnja čitanja spominjući patnje Jeremije i proroka povijesnog vremena, zatim Isusove patnje i na koncu razapinjanje na križ, apostole koji su zbog svoje vjere i identiteta svoj život završavali patnjom i smrću. Ljudi trpeći pod teretom zla i patnje, postavljaju teška pitanja o smislu zla na koja nije lako naći zadovoljavajući odgovor. Stoga patnja nagriza ljudsko srce i njegovu stvarnost.
Zar nije patnja kada se ne zna gdje su nestali naši najmiliji, gdje su odvedeni, gdje su prognani? Zapitao se fra Nikica i odmah odgovorio pronalazeći utjehu u biblijskom tekstu proroka Jeremije . Da, velika patnja i bol. U knjizi proroka Jeremije 20, 10-13 čitamo odgovor. Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće
nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti, vječna se sramota neće zaboraviti.
Matejevo evanđelje (10,26-33) nadopunja riječima: “Ne bojte se ljudi….Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati…. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu! Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.”
Isus nas podsjeća da se smisao našeg života ne iscrpljuje na ovoj zemlji. Naime, čovjek koji se podvrgava samo zakonima ovoga svijeta, doživljava u sebi veliku prazninu, jer sav svijet ne može ispuniti ljudsku dušu. A kada čovjek teži za onim vječnim vrednotama kao što su vjernost, ljubav, pravednost, praštanje, milosrđe, dobrota, on već sad u svom životu osjeća staloženost, mir i potpunu radost. Isus je garancija i snaga otkupljenja. To nas nosi i to nas drži. Sa mnom je Gospodin, što mi može učiniti čovjek, sa sigurnošću ispovijeda psalmista.
Znamo, zadnju riječ nema zločin, niti zločinac, niti smrt nema zadnju riječ. To nam Isus na križu pokazuje. Jedino praštanje, pomirenje i ljubav imaju zadnju riječ u životu.
Misli su ovo iz propovijedi fra Nikice koje stavljaju pred nas jasne smjernice života i prolaska kroz patnju i poteškoće.
Završetak propovijedi je svima nama utjeha, poruka i molitva da nam dragi Bog svima daruje staloženost, mir i duboku radost koji su punina života u Isusu Kristu.
S tom molitvom i vjerom da nam je Bog utvrda čvrsta i spasenje, živimo svoj hrvatski katolički identitet unatoč svim poteškoćama i teretu prošlosti i ratnih stradanja naših najmilijih kojih se danas sjećamo i za njih molimo.
/V.D./
