Dana 27. srpnja 2026. godine molitvenim i liturgijskim programom u našoj župi obilježena je 33. godišnjica progona Hrvata Bugojna, u znak trajnog spomena na sve poginule, nestale, preminule i prognane koji su u ratnim stradanjima podijeli tešku žrtvu. Obilježavanje je započelo u 10:00 sati polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom opijela za sve poginule i preminule. Okupljeni su se u molitvi prisjetili svih žrtava te preporučili njihove duše Božjem milosrđu. U 11:00 sati slavljena je sveta misa za sve stradale i prognane Hrvate Bugojna. Euharistijsko slavlje predvodio je župni vikar fra Drago Blažević, koji je u svojoj propovijedi istaknuo važnost kršćanske nade, vjernosti Bogu, molitve za pokojne te očuvanja istine i sjećanja na događaje koji su obilježili povijest bugojanskih Hrvata. U nastavku donosimo propovijed fra Drage Blaževića u cijelosti.

Draga braćo i sestre, okupljeni oko oltara Gospodnjeg upravimo svoj pogled u Krista patnika, Krista pobjednika, Krista kralja. Upravimo pogled u Onog koji je izvor nade, vjere, ljubavi, izvor snage, izvor utjehe i ohrabrenja. Prije svega pozdravljam roditelje, braću sestre, obitelji naših poginulih, nestalih, stradalih u domovinskom ratu. Sve nas ovdje iz mnogih krajeva, iz raznih mjesta, napose iz Bugojna, okupilo je samo jedno, a to je čast koju želimo odati za poginule i nestale branitelje Bugojna. Znamo kako se na sprovodu kaže, došli smo odati posljednju počast, a mi ovdje hrabro, dostojanstveno stojimo kako bi odali čast nakon toliko godina upravo njima. Kako Isus opisuje ljubav? Nema veće ljubavi od ove, da tko život svoj položi za prijatelje svoje. E upravo su mnogi branitelji to učinili, dali su svoje živote za nas, za našu domovinu, za našu slobodu, ali prije svega vjerni Bogu otišli Njemu u zagrljaj. Te riječi ne stoje u Bibliji kao usputna misao. One su vrhunac Isusova govora na Posljednjoj večeri. To je trenutak u kojem Spasitelj upućuje na samu bit Boga, jer Bog je ljubav. Isus govori o ljubavi koja se dokazuje djelom – potpunim darivanjem sebe. Kada Isus kaže 'položiti život', on time označava svjesnu odluku. To nije nesretan slučaj niti gubitak bez smisla. To je slobodan čin darivanja za drugoga. Upravo u tom biblijskom svjetlu moramo promatrati žrtvu naših poginulih i nestalih branitelja. Oni nisu bili ljudi koji su tražili smrt, već ljudi koji su toliko voljeli svoje bližnje, svoje obitelji i svoj zavičaj, da su tu ljubav stavili ispred vlastite sigurnosti. Evanđelist Ivan nas podsjeća da prava ljubav uvijek ima cijenu. Na križu je ta cijena bila Kristova krv. U našoj povijesti, to je bila krv onih koji se nisu vratili sa svojih straža i bojišta. Posebno tešku biblijsku sliku proživljavaju obitelji naših nestalih. Vi, dragi članovi obitelji, prolazite kroz neizvjesnost nalik onoj subotnjoj tišini nakon Velikog petka. To je iščekivanje u kojem vjera i ljubav odbijaju odustati od traženja. No, biblijska nas istina tješi: pred Bogom nitko nije nestao. Svako je ime zapisano u dlanove Njegove ruke, i svaka je žrtva pred Njim vječna. Neka nas ove Isusove riječi trajno nadahnjuju da ne zaboravimo cijenu kojom smo otkupljeni i oslobođeni. Molimo Gospodina da našim poginulima otvori vrata svoga vječnog kraljevstva, nestalima daruje svoj mir, a svima nama snagu da ostanemo vjerni Njegovoj zapovijedi ljubavi. Mnogi od njih nisu bili svetci, nisu bili drugačiji od ostalih po životu, ali su spremno žrtvovali svoje živote za nas. Sami taj čin žrtve za svoga bližnjega je čin ljubavi koju nam Krist opisuje. Živeći ovdje u Bugojnu s vama dragi Bugojanci slušao sam mnogo puta o ratu, o tome što ste prošli i kako ste prošli. Ono što mi se najviše dojmilo od svega je to kako su mnogi od vas u sred priče koja nije vezana samo za rat, spomenuli: pa i ja sam bio u logoru, moj prijatelj koji je bio sa mnom u logoru, tokom granatiranja, tokom izbjeglištva.. i mnogo toga, spomenuli ste to kao sastavni dio života. Spomenuli kao ono što čini vas. Žrtva koju ste podnijeli je postala dio vas, dio vašeg identiteta, dio vaše osobnosti. Niste dopustili da sve te žrtve, sve te tragedije, sve te patnje postanu jače od vas, ma koliko god one teške bile i koliko god jesu i u ovom trenutku teške. E to je vjera, srž svega jest da naša žrtva uz pomoć Božju postane blagoslov. Samo želim istaknuti da sve što ste prošli i prolazite treba vas ojačati, treba vas učiniti ponosnim, treba vam dati snage da budete stameni, da budete jedinstveni. Ne smijemo dopustiti razor među nama, nema mjesta podjelama. Mi i trebamo biti različitih mišljenja, u tome i je bogatstvo, ali kad je u pitanju vjera, zajednički život, zajednička budućnost naše zajednice, tu trebamo biti jedinstveni. Mnogi od vas ste došli ovdje kao ratne kolege, prijatelji iz rata, kao ponosni branitelji, mnogi Bugojanci su bili u ratu s vama i na drugim mjestima od Uskoplja, Jajca, Livna, Kupresa, Žepča i drugih mjesta. I to je veliko uz svoje ići i na druga mjesta hrabro braniti. Mnogi od vas ste ranjeni u ratu, mnogi imate razne posljedice i sada. Dovoljno je samo izgovoriti da ste bili u ratu ili da ste morali biti u izbjeglištvu, ništa više. Mnogi od vas su brinuli za svoje bližnje, hoće li se vratiti, hoće li doći, jesu li živi, jesu li nastradali, jesu li gladni i žedni, mnogi i od toga imaju posljedice koje i sad osjete. Sve nabrojano u kratkim crtama i mnogo toga nenabrojanog ističem samo iz jednog razloga, a to je Rat nije nikom dobro donio, niti će ikada ijedan rat donijeti dobro. Ističem kao poticaj svakom od nas da na sve načine spriječimo kako bi ikad više došlo do toga, kako bi ikad više ijedna naša majka zaplakala, otac, brat, rođak, prijatelj nestao, nastradao. Ističem i zbog toga da budemo ponosni na naše branitelje koji su život dali da bi mi sad bili slobodni, koji su život dali da bi mi živjeli kako sad živimo. Ističem da bi mi znali cijeniti ovu slobodu, ovo sve što trenutno uživamo, da bi postali na kraju krajeva zahvalni. Ne tražimo previše kad već imamo puno!!! Ne smijemo zbog toga što živimo u miru tražiti nemir. Također ne smijemo dopustiti nikom da unosi nemir u naš život. Mi smo ponosni graditelji mira, ponavljam ponosni. Ne smijemo dopustiti da ikad itko na bilo koji način ospori, obezvrijedi, uvrijedi, omalovažava žrtvu poginulih i nestalih, ali i onih preživjelih branitelja. Ne smijemo zaboraviti svu žrtvu. Svaka ta žrtva uz pomoć Božju postaje i postat će blagoslov svima nama. DAO BOG DA TAKO I BUDE, AMEN.