U sve vrijeme godišta mir se svijetu naviješta, porođenjem Djetešca od Djevice Marije!
Ovih dana slušat ćemo riječi najstarije i najpoznatije božićne pjesme u sve vrijeme godišta. Dobro je zapaziti da su kroz stoljeća, dakle, u sve vrijeme, ove riječi bile molitva za tako željen i potreban mir u nemirnom svijetu i srcima. One već odzvanjaju trgovima i ulicama na druženjima tzv. “adventskim”, no profanirane su kao i sve drugo ne gledajući stvarnost koju ova pjesma naviješta, tajnu koju tek djelomično otkriva, jer najvažnije je oku skriveno, bitno se samo vjerom dobro vidi. Ta pjesma nam je ušla u svakodnevnicu i postala dio vjerske tradicije, ne shvaćajući otajstvo koje donosi i unosi u božićnu liturgiju.
Mir tako potreban svakome od nas, svakome srcu nudi nam se po Djetetu koje je pronašlo stan u štali. Jednostavnost i poniznost odiše u jaslama i sve poziva na tako važne vrijednosti koje su već odavno zaboravljene i napuštene. Ne samo nekada i ne samo danas toliko potreban mir naviješta se u sve vrijeme bez obzira što nam koje vrijeme donosi, kakva politička i socijalna atmosfera vladala.
Mir se svijetu naviješta porođenjem djetešca od Djevice Marije. Već tisućama godina, Mesija dolazi. On dolazi da spasi svijet, da spasi čovjeka, mene i tebe. U naša srca unosi mir. Možemo li ga prepoznati u trci svakodnevnice?
Otajstvo koje je običnim očima skriveno ali vidljivo očima vjere i to one duboke i življene u svakodnevnici života. Ovo otajstvo naše vjere ispunjava nas pouzdanjem i nadom. Spoznaja da je Gospodin rođen za nas, za mene i tebe grešnoga, to je vijest koja mijenja tijek povijesti i pobuđuje radost, koja nije prolazna sreća svijeta ili radost zabave, nego velika radost jer svima nama, patničkim i ograničenim ljudima, ulijeva izvanrednu nadu da smo rođeni za nebo. Stoga je to radost koja tješi srce, obnavlja nadu i ispunja ga mirom.
Kristovom miru neće biti kraja – istaknuo je Papa Franjo u svojoj poslanici za Božić.
U vremenu kada se čuje zveckanje oružja, prirodne katastrofe uzimaju mnoge živote, ljudi bez Boga i vjere u Njegovu milost i dobrotu, igraju svoj pir. Odbacujući Njegovo milosrđe i praštanje pokazuju svoju moć računajući na bogatstvo kojega su pune žitnice. Bogatstvo koje u tren nestaje, prazneći srca i unoseći nemir u njih. No, svjesni smo da tu nema i ne može biti Mir, da tu nema istinske radosti koja pobuđuje zanos za Spasiteljem i produbljuje vjeru srca, raspiruje žar i čežnju za Onim koji dolazi, dolazi da spasi nas.
Prošlo je i ove godine vrijeme adventa, vrijeme priprave za Božić i s pravom se pitamo: Jesam li pripravio/pripravila srce da se u njemu rodi Spasitelj svijeta? Hoće li i moje srce biti štalica i jaslice raskajanosti, poniznosti i jednostavnosti ili sjaj i blještavilo koje je proizvod moje oholosti i iskazivanje moći i izvanjskog bogatstva ali zasigurno nutarnjeg siromaštva i bijede. Spasitelj svijeta Mesija dolazi da spasi svijet. Dolazi da se nastani u mome i tvome srcu. Pruža ruku svoga milosrđa i praštanja odlutalima. Bolesnima i napuštenima želi biti prijatelj, onima koji pate želi biti utjeha… svima koji su u potrebi priprema svoj stol zajedništva u euharistiji i praštanje po sakramentu pomirenja. To je naš Isus, Djetešce u jaslama rođeno da bude jedno od nas, jer nas neizmjerno voli.
Prošle godine proslavili smo 800. Jubilej Greccia gdje je sv.Franjo Asiški uprizorio Betlehem i rođenje Djetešca, ali s takvim žarom, dubokom vjerom i ljubavlju prema Njemu. Tom događaju su mnogi bili nazočni i slušali Franju kako produbljuje predanje, šuteći pred tajnom našeg otkupljenja. Dok su ga promatrali, mnogi su vidjeli neizmerni dar potpunog predanja. Toma Čelanski Franjin životopisac donosi slijedeću zgodu. “Neki kreposni čovjek imao je viđenje. Vidio je naime kako u jaslama leži prestrašeno Djetešce i Božjeg sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće oda sna probuditi. To viđenje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je djelovanjem milosti po njegovu sluzi Franji bilo probuđeno i duboko utisnuto u vjerno pamćenje.” (1Čel 30, 86).
I u našem Bugojnu, našoj župi, Isus dolazi i ovoga Božića kao u ono vrijeme. Hoće li naći vjere na zemlji, ponavljamo u antifonama ovih dana. S pravom se pitamo hoće li naći vjere u mome i tvome srcu? Je li zaboravljeno to Djetešce? U tolikim pripremama, dolasku na zornice, otvorimo srce, očistimo ga od svih nečistoća kako bi se On, čisti i sveti nastanio u jaslama moga srca i unio mir i radost, a iznad svega blagoslov. Božić nije čarolija nego dan kada je došao Spasitelj da spasi sve što je izgubljeno.
Neka nam i ovoga Božića bude mir u srcu, mir u našim obiteljima, mir na cijelom svijetu.
Čestit Božić i sveto porođenje Isusovo.
Čestita nam duša pred Bogom bila!
/ Fratri i Časne sestre Župe Sv. Ante Bugojno
