Promišljam, zapravo, pitam se što je za mene Došašće?

Nekada kao dijete radovala sam se tim hladnim jutarnjim satima kada smo pravili prolaz kroz duboki snijeg. Bilo je hladno, visina snijega nas je nadilazila, dalek put do crkve… ali smo se okupljali i radovali. Nisam ja puno toga razumjela kao i moji vršnjaci, no radovali smo se. Bila je to takva radost koja je treperila u mome srcu i dušu mi činila ispunjenom. Nije nestajala ta punina radosti Zore, nego je budila čežnju za sutrašnjim jutrom i opet nečim stvarnim, iskrenim, pobožnim i radosnim.

A danas? Došašće je uvijek isto. Liturgija došašća nas, kako nekad tako i danas, poziva na bdijenje duha, molitvu, odricanje od sna,  zajedništvo i opet na radost. No, nešto nije kao nekada. Ne nedostaje želje i volje, postimo, molimo, dolazimo na zornice, no opet nedostaje ta punina radosti susreta u zoru.

Prvim danom Zornice u našoj župi sv. Ante u Bugojnu. započeli smo svoj hod do Božića. Željeli smo nešto učiniti da ta istinska radost zahvati sve nas. Da svatko u jutarnjem susretu sa Zorom doživi zajedništvo i svoju dušu ispuni radošću. Zasigurno ćemo osjetiti i doživjeti radost hodajući iz dana u dan s Riječju koja je Tijelom postala i nastanila se među nama. To je put kojim smo odlučili mi u bugojanskoj župi sv. Ante koracati. Svakodnevno čitati Bibliju i s njom živjeti tako da ona postane dio našeg života

Sestre franjevke su pripremile poticajne kratke biblijske citate i ponudile svako jutro na razmišljanje. Činilo se da će proći nezapažena ta ponuda, no suprotno, mnogi i gotovo svi su se zainteresirali, uzeli poticajne biblijske misli i krenuli kući ili na posao. Svakodnevni susret i hod s Riječju koja ohrabruje, potiče, podiže, opominje… susret je koji mijenja i preobražava. Koji donosi radost i pomaže ostati radostan u životu.

To je došašće i to bi trebalo biti. Često nas individualizam i preuzetnost dovodi do otuđenja i samodostatnosti. Vrijeme došašća nas poziva na zajedništvo s Riječju iz koje proizlazi zajedništvo jednih s drugima a time i radost,  jer gdje su dvojica i trojica u moje ime sabrani i ja sam tu i tu želim ostati. Isus, nova Zora dolazi da bude i ostane u svakome srcu, u svakome domu, u našim poslovima i našim razgovorima. On je taj što dat će nam snage za život radosti.

Blagoslovljeno došašće uz svakodnevni susret, barem na kratko, s Riječju. Neka nas poticaji vode kroz dan i naše dnevne poslove. I neka naša  lica obasja radost i naša srca ispuni radošću, u naš život unese snagu Duha koji sve obnavlja i čini novim. / s. M. Vlatka Dujmović /