U subotu, 21.03.2026. godine članovi Franjevačkog trećeg reda  župe Bugojno hodočastili su u Franjevački samostan i župu u Guču Goru, s nakanom da se duhovno osnažimo i pripremimo za svetkovinu Uskrsa.
Ispred samostana dočekao nas je fra Drago Pranješ i izrazio nam dobrodošlicu. Pozdravio nas je i vrlo iscrpno prenio dio bogate povijesti samostana i crkve kroz ne/prilike društvenih previranja,  dr. fra Velimir Valjan, profesor u miru. Uz dobrodošlicu, fra Velimir nas je proveo kroz muzej nedavno otvoren u kojem smo otkrivali život običnog čovjeka, vjernika, kršćanina  kroz stoljeća. Osobito smo se zadržali u prostoru gdje je postavka narodnih nošnji i običaja uz zvuke šargije i ostalih izvornih instrumenata.
Završetkom posjeta muzeju nastavili smo duhovni program koji nam je pripremio fra Pero Vrebac, na kojem su bili nazočni i gučogorski trećoreci. Fra Pero je govorio o Jubileju 800. obljetnice smrti sv. Franje. Ovaj Jubilej vrlo je značajan za nas franjevke i franjevce jer je Papa Lav XIV. 10. veljače 2026. godine proglasio Jubilejskom godinom povodom 800. obljetnice smrti sv. Franje. 11. ožujka 2026.godine obznanjeno je kako je crkva sv. Franje Asiškog u Gučoj Gori proglašena posebnom jubilarnom crkvom.
U ovoj jubilejskoj godini prilika je zadobiti potpuni oprost u svakoj franjevačkoj crkvi i samostanu uz određene uvjete koje Crkva propisuje. Veliki je to dar velikoj franjevačkoj obitelji.
Nakon fra Perinog izlaganja imali smo priliku ispovijedi gdje su nam bili na raspolaganju fra Velimir, fra Pero i naš bugojanski župnik fra Jure Šekerija koji je i vodio ovo hodočašće trećoredaca u Guču Goru.
Sveta misa je bila kruna naše duhovne obnove. Uz svećenike fra Velimira, fra Peru i fra Juru, na misi su posluživali naši ministranti sinovi trećoredaca Lucije I Bere Pavlović, Josip, Jakov i David.
Nakon mise, u blagovaonici nas je dočekao bogati stol s raznovrsnom hranom i pićem koju su pripremili trećoreci župe Guča Gora. Zajedništvo i franjevačka jednostavnost ispunjavali su trenutke u kojima smo izmijenili trenutke i iskustva života u bratstvima, uputili poziv jedni drugima za uzvratni posjet i druženje.

Po povratku kući spustili smo se na Gospino vrilo koje zovu “Bosanski Lurd”. Mjesto je to gdje svakodnevno hodočaste pojedinci i skupine moleći za zdravlje duše i tijela. Na Gospinom vrilu gdje se na blagdan Male Gospe ” slije u molitvi i pjesmi cijela Lašvanska dolina i šire, dočekao nas je župnik župe Ovčarevo kojoj i pripada ovo svetište fra Jozo Marinčić. Svjedoci smo mnogih milosti koje ovdje primamo ali i velikog broja čudesnih ozdravljenja na ovom mjestu. O tome svjedoči knjiga Gospino vrilo autora fra Velimira Valjana koju nam je predstavio sam autor.
Zahvaljujući župniku fra Jozi imali smo priliku pogledati crkvu, upoznati njenu povijest i pomoliti se uz pjesmu zahvale za sva dobra koja smo primili.
Ovaj prohladni proljetni dan ispunjen je lijepim i vrlo ugodnim trenucima za svakoga od nas. Mjesto i ljudi svojom neposrednošću i franjevačkom jednostavnošću pridonijeli su bogatstvu duhovnog doživljaja. /VD/