USKRSNA PORUKA

U evanđelju po Ivanu, koje slušamo u nedjelju Uskrsa, stoji napisano: “Kad je ušao u Isusov prazan grob, učenik ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose savijen na jednome mjestu.”

Stoljećima su ljudi nastojali dokazati da je uskrsnuća bilo ili da nije bilo. Za neke je i ovaj citat iz Ivanova evanđelja, dokaz da je Isus uskrsnuo od mrtvih, jer, vele: da je Isusovo tijelo bilo ukradeno, kradljivci u žurbi ne bi ostavili red iza sebe, ubrus ne bi bio složen ili savijen na jednome mjestu. Međutim, što za nas vjernike danas znači ta urednost, taj red koji je Isus ostavio u grobu? Biti će vam zacijelo poznato da riječ ‘đavao’ dolazi od grčke riječi ‘diabolos’, što označava onoga koji razbacuje, onoga koji čini nered. Upravo je tako i opisana posljedica prvoga grijeha: prvi su ljudi iznevjerili Boga i odmah nakon toga nastupio je nemir i nered. Spoznali su da su goli, obuzeo ih je stid, uplašili su se i sakrili pred Bogom. I kad ih je Bog uhvatio na djelu, počeli su se međusobno optuživati: nisam ja kriv, kriv je drugi. Od tada svaki grijeh, svako zlo, unosi razdor, nered, nemir, unosi nesreću, kako od grijeha Kainova, preko grijeha Davidova, pa sve do naših dana. Svaki od nas ima iskustvo kako nas naš grijeh čini nesretnim i nemirnim.

I onda, kad je izgledalo da je po Pilatovoj nepravednoj presudi i po mržnji i zavisti narodnih prvaka konačno svijetom zavladao nered, grijeh i smrt, Isus je zorom svog uskrsnuća učinio posvemašnji preobražaj. Smrt je bila pobijeđena, nepravda nadvladana, tajnu Velikog petka zamijenilo je vedro uskrsno jutro. Nakon Isusovog uskrsnuća, nikada više ‘diabolos’ neće imati vlast i moć nad ljudima. Nikada više zlo neće imati zadnju riječ. Kristovim uskrsnućem svako nasilje počinjeno nad čovjekom, bez obzira na rasu, naciju, vjeru, stalež, naprosto svako nasilje počinjeno nad čovjekom, pobjeđuje se snagom Kristovog uskrsnuća. Krist uskrsnuli ima zadnju riječ. Ubrus koji je Krist stavio i savio napose na jedno mjesto označava spasenje i otkupljenje. Krist svojim uskrsnućem sve dovodi u red: od čovjeka pa sve do žive i nežive prirode. Na koncu vremena neće biti zavisti, mržnje, tjeskobe ili smrtnog straha. Nastupit će novo nebo i nova zemlja. Ta su vremena Kristovim uskrsnućem već započela. Po krštenju Krist uskrsli već u nama djeluje snagom svoga Duha.

Uskrs je u Bogu koji je radost i koji nas je učinio djecom te iste radosti. Možda danas najviše trebamo Boga koji je Radost. Jer danas je u svijetu tako malo radosti, jer je tako zamračena, zamagljena i zakopana za mnoge da je ne umiju više ni otkriti; jer je u svijetu toliko suza, jauka, da se na radost gotovo zaboravilo; jer su brige tako teške, a kušnje tako jake i iznenadne, da se radost više i ne traži. A Bog je radost!

Želim vam ne komadiće radosti, ne pregršt radosti, ne gomilu radosti, ne ocean radosti za Uskrs, ne, želim vam Samu samcatu Radost. Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu! Sretan Uskrs! / fra Nikica Vujica